BACHATA-ENCIKLOPEDIJA.
BACHATA-ENCIKLOPEDIJA.
UVOD
Bachata je poseban (sub)kulturni fenomen raširen po cijelome svijetu, u kojem aktivno sudjeluju desetci milijuna ljudi, a neaktivno stotine milijuna ljudi. Ovaj fenomen obuhvaća istoimeni glazbeni žanr i istoimeni ples i za njih vezane zasebnu glazbenu produkciju/kulturu, zasebnu plesnu produkciju/kulturu, plesne škole i festivale, zabave (partyje), ima svoje glazbene zvijezde (grupe, pjevače, DJ-e) i plesne zvijezde.
Osnova bachate, bilo u glazbi, bilo u plesu, jesu kubanski son i (prije svega) bolero (kasnije, 1980-ih, i merengue i ponovno son), koje su u prvoj polovici 20. stoljeća, stanovnici Dominikanske Republike posvojili, razvijali, nadograđivali na sebi svojstven način, da bi 1960-ih, nakon završetka diktature Rafaela Trujilla koji je bachatu zabranjivao, oblikovali svoj narodni ples i svoju narodnu glazbu (koji su 2019. uvršteni na UNESCO-ovu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva) imena Bachata i nastavili ju, malo po malo, nadograđivati. Bachata (kao i merengue) neizostavan je, čvrsti dio narodnog/nacionalnog identiteta stanovnika Dominikanske Republike, i tamo se bachatu, uz merengue, može čuti (i plesati) na svakome koraku.
Bachata se 1990-ih i početkom 2000-ih proširila po svijetu i tada se, osim originalnog oblika bachate, javljaju i drugi oblici (zovemo ih stilovima) iz koji će postati i popularniji od originalnog. U tom stvaranju novih stilova bachate, tj. u njenoj nadgradnji, širenju i popularizaciji sudjeluje cijeli svijet, pa je bachata (gledana u cjelini) prijes svega svjetski ples s latinoameričkom osnovom. Svjetska nadgradnja donijela je bogatstvo – čemu djelomično i zahvaljuje svoju popularnost – koje se najviše očituje u spomenutim plesnim (pod)stilovima. U ovom trenutku (2021.) bachata ima 4 različita stila: Dominikanski (izvorni), Moderni, Senzualni i Pseudotradicionalni stil, a tu je i polustil imena Bachatango.
PLES
Bachata je jedan od popularnijih plesova u svijetu zapadne kulture i jedan od najrasprostranjenijih plesova na svijetu, koji je – zbog svoje istodobne jednostavnosti i bogatstva, zbog istodobnog lakog učenja i kompleksnosti i bogatstva koje ju čini zanimljivom i izazovnom – jedan od omiljenih u svijetu originalnih latinoameričkih plesova. Paradoksalno, bachata je široj javnosti jedan od najmanje poznatih originalnih latinoameričkih plesova i šira javnost ime bachata tek usvaja, sve zato što je sve do prije 5 godina bachata bila vjerni pratitelj, najbliži vjerni pomoćnik salsi, neprikosnovenoj zvijezdi latinoameričkih plesova, tj. ples u kojem bi se ljudi na plesnjacima “odmarali” od plesanja puno energičnije i brže salse.
Bachata spada u društvene plesove, tj. plesove u paru u kojima jedna osoba vodi, a druga prati. Tradicionalno vode muškarci, a prate žene, pa je i određeni dio pokreta, figura, kao i cjelokupna estetika (tzv. styling) prilagođen fizičkim svojstvima/mogućnostima pojedinih spolova, što rezultira prirodnošću pokreta cijeloga plesa (npr. muškarci ne izvode neke sebi neprirodne pokrete kukovima), što je i razlog njegove estetske privlačnosti, razlog zadovoljstva plesača pri plesanju, kao i razlog jednostavnosti njegova učenja.
Bachata spada u tipične (originalne latinoameričke) plesove koji imaju osnovni korak (osnovni ponavljajući uzorak pri koračanju na osnovni ritmički uzorak glazbe, koji čini osnovu takvoga plesa). Osnovni korak bachate jest koračanje (prijenos težine) lijevom-desnom-lijevom nogom na glazbene dobe 1-2-3, dok se na četvrtoj dobi sukcesivnom desnom nogom ne napravi pravi korak (prijenos težine), već se stopalom samo lagano dodirne tlo. Zatim sve simetrično kreće na drugu stranu; desna-lijeva-desna pa opet na četvrtu dobu lijevom nogom dodir bez prijenosa težine (taj zadnji “lažni” korak zove se “tep”, od engleskog “tap” = “dodirnuti”, “(do)taknuti”). Zatim sve kreće ispočetka. Osnovni korak može se izvoditi u mjestu, lijevo-desno (najčešće), naprijed-natrag, u obliku kvadrata itd., zadržava ga se i u većini okreta, a ima i druge mnogobrojne varijacije.
Nadgradnja na korake – figure, pokreti tijela, styling – razlikuju se u odnosu na stil koji se pleše. Dominikanski stil ima jednostavnije figure, ali puno naglašeniji rad nogu s bezbrojnim varijacijama u koracima, kao i brži, energičniji, veseliji styling. Moderni stil ima srednji fokus na nogama, ali i srednji do veći fokus na figurama srednje kompleksnosti, dok styling odlikuje naglašenija elegancija. Senzualni stil ima najmanji fokus na koracima, a najveći na složenim i atraktivnim figurama s vezanom naglašenom muzikalnošću koja je vidljivija nego u ostalim stilovima, dok je styling naglašenije senzualniji. Pseudotradicionalni stil iznimno je jednostavan i u pogledu koraka i rada nogu, kao i figura i stylinga.
Bachata – bez obzira na stil – može biti brza, vesela, energična; spora, nježna, romantična; vruća, senzualna, i sve između, ovisno o glazbi i raspoloženju plesača; pruža priliku za akciju i pruža priliku za mirovanje, ima i najjednostavnije i ima najkompleksnije poteze/okrete/pokrete, i sve to, uz bogatstvo različitih stilova i uz pozitivnu energiju koja ju okružuje, ju čini magičnim, privlačnim fenomenom u kojem aktivno uživaju desetci milijuna ljudi širom svijeta..
GLAZBA
Bachata spada u tipičnu poliritmičku latinoglazbu (za europsko i ino nenaviknuto uho, to je ona “buka” u kojoj više instrumenata podjednakom jačinom svira svoje osnovne ritmičke uzorke, i koja daje živost i energiju bachati, salsi i sl., ali koja ljudima nelatinoameričkih kultura u početku smeta pri detektiranju osnovnog ritma na koji mogu plesati).
Mjera/ritam glazbe bachate jest četveročetvrtinska (4/4), ista kao u većini suvremene mainstream-glazbe, što ju u novijim muzičkim podžanrovima bachate čini izuzetno podobnom za covere i remikseve najvećih svjetskih hitova iz mainstream-glazbe.
Suvremena bachata ima 5 osnovnih instrumenata: bongos, güira, bas-gitara, prva gitara (prima) i druga gitara (segunda), a često im se pridodaju klavir, violine i razni elektronski zvukovi (sve obično emulirano preko sintisajzera), kao i timbali, konge, pa i klave (iz sona/salse) ili harmonika (iz merenguea). Iako i osnovni i prošireni set instrumenata, kao i osnovne ritmove, dijeli s drugim sličnim latinoameričkim glazbenim žanrovima poput bolera, sona, chachacha, salse i sl., suvremena bachata ima specifičan, distinktivan i lako prepoznatljiv zvuk.
Bachata se isprva zvala Amargue (Gorka), vezano za prvotni, gorki, tužaljivi, patnički ugođaj koji ju je karakterizirao (što se i danas osjeti u velikom dijelu vokalnih dijelova Tradicionalne bachate, gdje se čuje kako pjevač/pjevačica pati, tuži se na gorku sudbinu, nesretnu ljubav itd.) i bila je glazba seljaka i ostalih tadašnjih “nižih” slojeva, vezala se za prostituciju, sitni kriminal i sl., te je to jedan od razloga što je bila ilegalna i neželjena sve do smrti diktatora Trujilla 1960., ali u “srednjim” i “višim” dijelovima društva sve do duboko u 1980. godine. Razvojem glazbe i plesa, ime Amargue zamijenjeno je imenom Bachata, što je do tada bio pojam za zabavu/tulum/party/okupljanje (na isti način je ime dobio i Tango), a za bachatu je, zanimljivo, bio korišten u pejorativnom značenju.
Prva poznata/snimljena bachata jest “Borracho de Amor” (1962.) Joséa Manuela Calderóna, jednog od prvih stvaratelja bachate; a kako se Tradicionalna bachata točno razvijala, bilo u svojim ranim danima, bilo u kasnijim godinama, pogledaj/poslušaj na našem Youtube-kanaluBachata de Fuego, unutar dva edukativna popisa za reprodukciju: Tradicionalna bachata – najranije bachate & Tradicionalna bachata – klasici i više.
Popularizacija bachate, prije svega glazbe (i malo manje plesa), relativno nepoznate izvan Dominikanske Republike i njene dijaspore, započelo je u 1980-ima i u 1990-ima, s prvim dvjema pop-zvijezdama bachate – Luisom Vargasom i Anthonyjem Santosom – kasnije i s Juanom Luisom Guerrom, ali i tada je taj utjecaj bio relativno ograničen i gotovo isključivo vezan za latino-zajednice. No, zahvaljujući dominikanskoj dijaspori u SAD-u i tadašnjim novim interpretatorima – raznim pjevačima, izvođačima i grupama, koji su krajem 1990-ih i početkom 2000-ih modernizirali, urbanizirali dotadašnji više “seoski” zvuk, Bachata se počela približavati široj publici u SAD-u, široj publici u latinoamerici, kao i široj publici u ostatku svijeta. Glavnu ulogu, kao začetnik promjena u ovom procesu, imala je grupa Aventura – najznačajniji entitet u povijesti bachate (bilo kao glazbe, bilo kao plesa) – čija je urbanizirana verzija bila pokretač promjena i uzor svim postojećim i kasnijim izvođačima, a koja je, uz to, svojom pop-estradizacijom, bachatu gurnula u mainstream, bilo latinoglazbe, bilo svjetske glazbe. I stvarno i simbolički to se ogleda u njihovom najvećem hitu Obsesion (2002.), koji je bachatu raširio diljem planeta i uzrokovao prvi bachata-boom, a koji je i skoro 20 godina od izdavanja, jedan od poznatijih svjetskih hit-klasika, a u španjolskom govornom području jedna od najpoznatijih i najpopularnijih pjesama svih vremena.
Na tragu Aventurinih inovacija, početkom 2000-ih razvio se novi, drugi glazbeni stil bachate imena Bachata Moderna ili Bachata Urbana. Na tragu plesne eksplozije Senzualne bachate, u drugoj polovici 2010-ih razvio se i treći glazbeni stil kojeg nazivamo Fuzijski stil. Tako i bachata kao glazba ima tri različita stila (podžanra).
PLESNI STILOVI BACHATE
PSEUDOTRADICIONALNI PLESNI STIL
Popularnost koju je u drugoj polovici 90-ih, prvo preko Luisa Vargasa i Anthonyja Santosa, a kasnije eksplozijom koju je izazvala grupa Aventura, polučio novi glazbeni val bachate, uzrokovao je i popularnost nerazdvojne bachate kao plesa, ali u njegovoj pojednostavljenoj, instant-formi. Kako je za svladavanje osnovnih stvari izvornog plesa, Tradicionalne, tj. Dominikanske bachate, potrebno nešto više vremena i povezivanja s muzikom, ubrzo se pojavila jednostavna verzija, čije je osnove bilo lako usvojiti u doslovno nekoliko trenutaka i uz koju se trenutačno moglo uživati u glazbi. Ta verzija ubrzo je postala prvi različit, poseban plesni stil, a tada je nazvan Tradicionalnim. Tradicionalnim je nazvan zbog povezivanja s ranijim oblicima bachate u razdoblju njenog oblikovanja prije 1960-ih. S obzirom na nedostatak podataka o tom najranijem obliku bachate, kao i s obzirom na činjenicu da su ti najraniji oblici bili još nedefinirana mješavina bolera, sona i današnje Dominikanske bachate, danas – s više informacija i znanja – zovemo ga Pseudotradicionalnim stilom.
Pseudotradicionalni ples karakterizira pravocrtno gibanje lijevo-desno (1-2-3-4 na lijevo iz muške perspektive, pa na 5-6-7-8 na desno, opet iz m. perspektive), naglašeni, izolirani pokret (zadrm) kukom prema van na 4 i 8, uglavnom jako jednostavne figure, i relativno malen broj figura, i bez previše varijacija u radu nogu (footworku) izvan osnovnog koraka.
Pseudotradicionalni stil danas je u velikom dijelu latinoameričkih zemalja dio osnovnog plesnog folklora (osnovni korak u smjeru lijevo-desno i nekoliko osnovnih okreta), slično kao i dvokorak u Hrvatskoj. U Europi pak u plesnim zajednicama bachate i salse praktički ne postoji, osim sporadično na tečajevima plesa kod učitelja sa zastarjelim znanjem bachate.
Pseudotradicionalni stil itekako je značajan za povijest bachate i njegov nastanak je također najvažniji trenutak u širenju bachate na cijeli svijet; prije svega jer je donio jednostavnost, prirodnost i lakoću u učenje i plesanje, odnosno u interpretaciju glazbe, kao i stvaranje nerazdovojnog paketa glazbe (novostvorenog glazbenog Urbanog stila) i plesa koji joj je omogućio širenje. Također, ovaj (u odnosu na Dominikansku bachatu) pojednostavljen oblik omogućio je nefolklornu, svjetsku nadogradnju koja je rezultirala novim stilovima koji su dodatno proširili bachatu kao i pokrenuli drugu eksploziju njene popularnosti u 2010-ima. Naposlijetku, Pseudotradicionalni stil danas je na niskim granama upravo zato što su ga nasljedila njegova mnogo razvijenija i bogatija djeca: Bachata Moderna i Bachata Sensual.
* Ponovno napominjemo da je ovaj stil u 1990-ima i 2000-ima općeprihvaćeno zvan Tradicionalnim, ali danas (2021.) je Tradicionalni općeprihvaćeno drugo ime za originalni Dominikanski stil. Na internetu je trenutno za ovaj stil raširen naziv Zapadni tradicionalni (Western Traditional), a s obzirom na netočnost i nekorektnost odrednice “zapadni” kao pseudonim za “bjelački”, ne smatramo ga valjanim, pa u ovoj maloj Bachata-encikolpediji uvodimo lingvističko-historiografski točniji naziv “Pseudotradicionalni”.
TRADICIONALNI (DOMINIKANSKI) PLESNI STIL
Tradicionalni, suvremeni plesni stil bachate odlikuje se naglašenim i kompleksnim radom nogu, kojima se direktno interpretira glazba dok su figure jednostavne, baš kao u svim folkolornim plesovima, a ovaj stil jest upravo to: narodni ples Dominikanske Republike. U ovom stilu naglašena je muzikalnost (povezivanje s glazbom, uglavnom preko nogu, kao i opće uživanje u ugođaju/značenju pjesme), a glazba je uglavnom brža, što plesu uglavnom pridaje živost, s puno manjim udjelom romantike i specifične senzualnosti koju imaju ostali plesni stilovi bachate.
Osnovni uzorak osnovnog koraka (za razliku od svih drugih, kasnijih stilova bachate) ide u kvadrat, što je ostavština bolera, ali jednako uključuje i gibanje lijevo-desno, naprijed-nazad i plesanje u mjestu, uz brojne kompleksne varijacije uključujući i varijacije kvadratnog osnovnog koraka (engl. box step).
Ovaj stil, naravno, popularan je u Dominikanskoj Republici i u dominikanskoj dijaspori, nešto manje je popularan i u SAD-u i u općoj latinozajednici, a u ostatku svijeta postoji sporadično i u malim brojevima. No, zadnjih godina, zahvaljujući drugoj eksploziji bachate koju je uzrokovao Senzualni stil bachate, povećao se i međunarodni interes za ovaj energični, veseli stil koji je duboko ukorijenjen u kulturni identitet i svakodnevnicu Dominikanske Republike. U Europi i u dijelu kulture SAD-a, popularan je mit da u latinoamerici salsu znaju, slušaju, plešu i sviraju na svakom koraku, što je neistina, ali u slučaju bachate (i merenguea) u Dominikanskoj Republici, to je živa istina.
* Iako je Tradicionalni stil, naravno, prvi stil bachate ikada, na ovaj popis smo ga stavili drugog po redu zbog lakše čitljivosti cijeloga teksta.
MODERNI PLESNI STIL
Prvi (pravi) stil bachate koji se razvio iz Pseudotradicionalnog stila jest stil imena Bachata Moderna koji se počeo oblikovati sredinom 2000-ih i koji se na samom kraju istog desetljeća raširio širom svijeta, najviše SAD-om i Europom.
Utjecaj na ovaj stil najviše je imala salsa, uz manje primjese nekih drugih plesova, čije su figure uspješno prilagođene bachati i koje su postale sastavnim dijelom njenog sadržaja, a što je značajno razvilo i unaprijedilo bachatu kao ples na području tehnike (vođenje, praćenje, izvođenje figura, poteza i okreta), figura, stila i uopće (specifične) logike plesa. Moderni stil ima dosta manji fokus na koracima/nogama od Dominikanskog stila, ali zato ima puno veći fokus na figurama srednje kompleksnosti, dok stil odlikuje naglašenija elegancija i tečnost.
Moderni je stil prvi u značajnoj mjeri uključio plesače i plesne učitelje iz cijeloga svijeta u oblikovanje (i ovoga stila i) bachate (općenito) te u razdoblju druge polovice 2000-ih bachata uistinu postaje svjetski ples.
Najpoznatiji učitelji i najpoznatiji popularizatori Modernoga stila jesu Ataca i Alemana, plesni par koji je 2010. svojom tadašnjom interpretacijom bachate (Bachata Moderna s elementima Dominikanskog stila) u svijet Bachate privukao mnoge postojeće plesače drugih plesova, zainteresirao mnoge potpune početnike, a postojećim plesačima dao poticaj za širenje znanja.
Popularnost Modernog stila danas je u padu, a njegovo mjesto kao najpopularniji stil preuzeo je Senzualni stil (pogotovo u Europi koja je postala svjetsko središte Bachate). Moderni stil i dalje je, za sada, popularan u SAD-u i u nekim drugim dijelovima svijeta.
SENZUALNI PLESNI STIL
Kod većine plesova ne postoji jedan, izvorni tvorac (ili ga ne znamo), a većina plesova su i tako rezultat doprinosa mnogih, mnogih plesača. Tako je i s do sada obrađenim stilovima bachate, ali u slučaju Bachate Sensual – koju su, naravno, suoblikovali, raširili i popularizirali razni plesači i plesni učitelji – znamo tvorca, odnosno prvog oblikovatelja. Njegovo ime je Korke Escalona, koji se krajem 1990-ih susreo s Pseudotradicionalnim stilom na čijoj je osnovi zatim, pod utjecajem Brazilskoga zouka i suvremenoga plesa – samostalno i s kasnijom partnericom Judith Cordero – polako gradio i širio stil kojeg su počeli prihvaćati 2010-ih, a čijom je sredinom doživio i svoju eksploziju, za što, također, moramo zahvaliti i drugom plesom paru Danielu & Desiree i njihovoj interpretaciji ovoga stila.
Senzualni stil ima najmanji fokus na koracima od svih stilova (osim od Pseudotradicionalnog), a najveći fokus na složenim i atraktivnim figurama s vezanom naglašenom muzikalnošću koja je vidljivija nego u ostalim stilovima, što uključuje naizgled beznačajnu, ali zapravo ključnu kvalitetu – u Senzualnoj bachati može se stati koračati osnovni korak u bilo kojem dijelu pjesme; odnosno mora se stati na izraženim breakovima u pjesmi (ukoliko se želi plesati prava, lijepa Senzualna bachata). S takvom plesnom logikom postoji vrijeme u kojem plesači “odmaraju”, pa se drugi stilovi bachate, kao i salsa, naspram ovog stila čine “živčanim” jer u njihovoj plesnoj logici nema stajanja (ne takvog i u tolikom trajanju). Također, ta stanka omugućuje izvođenje izuzetno atraktivnih i senzualnih figura i pokreta, koje je nemoguće izvesti u drugim stilovima bachate, kao ni u salsi. I upravo je ta mala ali značajna odlika jedna zaslužna za uspjeh ovog stila, tj. za njegovu zvjezdanu popularnost.
S eksplozijom Bachate Sensual počela je i drugi svjetski bachata-boom – i to bachate u cjelini – koji ju je pretvorio u jedan od najpopularnijh plesova s latinoameričkom osnovom i koji ju je konačno maknuo iz sjene popularnije salse i postaje zaseban, samodostatan fenomen (samodostatna subkultura), u nekim dijelovima Europe i popularniji od salse (npr. trenutačno u Zagrebu).
Bachata Sensual povećala je zanimanje i za Moderni i za Dominikanski stil (čiji se pojedini plesači ponekad neopravdano osjećaju ugroženo) te je i njima dala novu svježinu, a cjelokupnom glazbenom dijelu dala je novi zamah, uključujući i pomalo zaboravljene pjevače/skladatelje Dominikanskog stila, potaknula je uvođenje i nekih mainstream-elemenata drugih, eminentnih glazbenih žanrova u glazbeni dio bachate, što ju je učinilo još privlačnijom svjetskoj publici, pogotovo mlađoj.
BACHATANGO (PLESNI POLUSTIL)
Još od početka 2000-ih, postoji polustil imena Bachatango (Bachata-Tango). Polustil, jer ovaj način plesanja nikada nije uspio doći do definirane, opće razine stila. Naime, svaki plesni par toga polustila pleše ga fundamentalno različito; poneki plešu s više elemenata tanga, poneki s više elemenata bachate, a u skladu i s nasumičnim načinom miješanja sadržaja, isto je i s potpunom nedefiniranošću logike stila. Ukratko, bachatango je previše nedefiniran (i nepopularan) da bi ga se moglo zvati stilom, ali i dalje u kakvom-takvom obliku živi u interpretaciji ponekih plesnih parova/učitelja, a iz njega su u druge stilove bachate ušle neke popularne i često korištene figure pa se ne može reći ni da ne postoji. No, hoće li se bachatango (konačno) razviti u pravi stil ili će nestati (u čijem pravcu trenutno ide), vidjet ćemo u budućnosti.
GLAZBENI STILOVI (PODŽANROVI) BACHATE
TRADICIONALNI PODŽANR
Prvi podžanr je Dominikanski/Tradicionalni stil, kojeg je relativno jednostavno diferencirati od ostalih stilova jer u sebi dominantno čuva narodni, seoski, “siroviji” zvuk, zvuk tipičan za skoro sve narodne, seoske glazbene žanrove cijeloga planeta: s naglašenim zvukom žičanih instrumenata, pogotovo onih viših frekvencija. Uz takav zvuk često – opet globalno svojstveno za folklornu glazbu – dolaze i pjevači svojstvenih vokalnih karakteristika, koji u svojim izvedbama podosta čuvaju i onaj originalni gorki, patnički duh Bachate (Amargue). Šira svjetska publika (pa i šira latinopublika) s takvom se vokalno-instrumentalnom interpretacijom (kod većine pjesama) ne može poistovjetiti na prvu, ali konstantni interes za ovaj stil, osim na lokalnoj razini na kojoj stanovnici Dominikanske Republike žive s bachatom, postoji i na svjetskoj razini, i to zbog ljubitelja bachate koji su se s njome upoznali preko druga dva stila, najviše preko Urbanoga/Modernoga.
No, osim očitog značaja za povijest bachate, ovaj stil i dalje je iznimno važan za cijelu svjetsku subkulturu bachate, jer čini “živu” bazu, odnosno dio je žive kulture, što je važan aspekt u opstanku svakog glazbenog/plesnog žanra (što se vidi na obrnutom primjeru lambade). U skladu s time, ovaj podžanr bachate služi i kao bazen je za inspiraciju umjetnicima drugih stilova koji u njega često posežu u svojem originalnom stvaralaštvu (što se, npr., jasno vidi u novijim albumima Romea Santosa, Grupe Extra i sl., izvođačima Urbanog/Modernog stila).
Niže, na našem popisu za reprodukciju s našeg Youtube-kanala, možeš se upoznati s nekim od najznačajnih izvođača Dominikanske bachate: Bachata Tradicional – Classics & More…
URBANI/MODERNI PODŽANR
Drugi podžanr bachate je Urbani (ili Moderni) stil, nastao u drugoj polovici 90-ih u dominikanskoj dijaspori u SAD-u, najviše pod utjecajem urbaniziranog zvuka grupe Aventura, čiji je stil instantno postao uzor drugim, novim izvođačima, a taj je stil i danas najpopularniji glazbeni stil bachate, koji je većinu ljudi (do sada) privukao bachati, bilo kao glazbi, bilo kao plesu.
Neki glazbenici/plesači/učitelji/
Ovaj podžanr bogat je originalnim pjesmama, ali i dobrim coverima mainstream-glazbe koji opet pokazuju svu ljepotu i istodobnu jednostavnost i kompleksnost bachate.
Poslušaj glazbu s dvije playliste s našeg kanala na Youtubeu posvećene Urbanoj bachati: Bachata Urbana/Moderna – Original Music & Bachata Urbana/Moderna – Cover Music i upoznaj se s najboljim hitovima bachate u koje ćeš se (jamčimo ti) zaljubiti.
FUZIJSKI STIL
Treći je stil predmet raznih debata unutar fenomena bachate. Naime, neki plesači/učitelji/DJ-i govore o “Senzualnom stilu” i u njega svrstavaju sve pjesme koje oni, unutar svojih ukusa, smatraju “senzualnima”. No, kada bolje pogledamo (poslušamo) takvu glazbu, čujemo da je velik dio toga zapravo Urbani/Moderni stil s eventualnim umetnutim (fuzijskim) dijelovima iz drugih glazbenih žanrova u svrhu davanja posebnog začina pjesmi (što nipošto ne znači da pjesma pripada drugom glazbenom podžnru). No, kada iz raznih “senzualnih” playlista izdvojimo sve Urbane/Moderne pjesme, iz onoga što nam ostane, očito je da se radi o nečemu drugačijem, i s obzirom na (zadnjih godina) veliku brojnost (vrlo dobrih) pjesama toga stila (obično se tu radi o remiksevima), taj dio bachate svakako moramo izdvojiti kao zaseban stil.
Ovaj stil karakterizira izrazito dominantno uvoženje elemenata iz drugih (obično mainstream) glazbenih žanrova, tako da su takve pjesme očita fuzija (spoj) dva (ili više) različita glazbena žanra (obično Bachate Urbane s trapom, hip-hopom, popom i elektronskom muzikom). Zato ćemo ga i nazvati Fuzijskim stilom. Tim više što su sve donedavno ovakav (ali i velik dio već spomenutih pjesama koje spadaju u Bachatu Urbanu) tip pjesama mnogi lakonski svrstavali pod generalni, uglavnom pejorativni pojam “fuzija”, označavajući tako nešto što baš i ne pripada bachati (zaboravljajući ili ne znajući kako je i Tradicionalna bachata zapravo fuzija više različitih glazbenih žanrova). Pjesme ovoga stila su ili originalne pjesme ili remiksevi pjesama, rjeđe coveri, drugih glazbenih žanrova, sa značajnom primjesom stranih elemenata – toliko da je jasno da nije riječ o “čistoj” bachati ili da nije riječ o “čistoj” bachati s malo začina iz drugih žanrova u pojedinim dijelovima pjesme, već da su ti strani dijelovi jednako dominantni, pa i dominantniji od osnovnih dijelova klasične bachate.
No, najznačajnije kod ovoga podžanra jest to da je upravo on pokrenuo drugu eksploziju bachate, jer upravo spojem fantastičnih remikseva Fuzijske bachate (napravljenima od strane vrhunskih DJ-a) i plesnoga stila Bachate Sensual, stvoren novi paket koji je bachatu konačno odvojio od salse i postavio ju kao zaseban fenomen, kao zasebnu svjetsku subkulturu, i dao joj zadnji vatreni začin i time ju približio i najširoj publici.
Niže poslušaj glazbu s dvije playliste s našeg Youtube-kanala posvećene Fuzijskoj bachati: Bachata Fusion – Remixes & Covers &Bachata Fusion – Original Music, upoznaj se s ovim genijalnim podžanrom i uživaj u bachata-verzijama najvećih svjetskih hitova (sigurno ćeš naći nešto po svojem ukusu).
VIDI VIŠE…
Ako želiš saznati nešto o nama ili želiš poslušati dobru bachata-glazbu ili se odmah upisati na naše fantastične tečajeve, klikni na donje linkove i vidimo se!
UVOD
Bachata je poseban (sub)kulturni fenomen raširen po cijelome svijetu, u kojem aktivno sudjeluju desetci milijuna ljudi, a neaktivno stotine milijuna ljudi. Ovaj fenomen obuhvaća istoimeni glazbeni žanr i istoimeni ples i za njih vezane zasebnu glazbenu produkciju/kulturu, zasebnu plesnu produkciju/kulturu, plesne škole i festivale, zabave (partyje), ima svoje glazbene zvijezde (grupe, pjevače, DJ-e) i plesne zvijezde.
Osnova bachate, bilo u glazbi, bilo u plesu, jesu kubanski son i (prije svega) bolero (kasnije, 1980-ih, i merengue i ponovno son), koje su u prvoj polovici 20. stoljeća, stanovnici Dominikanske Republike posvojili, razvijali, nadograđivali na sebi svojstven način, da bi 1960-ih, nakon završetka diktature Rafaela Trujilla koji je bachatu zabranjivao, oblikovali svoj narodni ples i svoju narodnu glazbu (koji su 2019. uvršteni na UNESCO-ovu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva) imena Bachata i nastavili ju, malo po malo, nadograđivati. Bachata (kao i merengue) neizostavan je, čvrsti dio narodnog/nacionalnog identiteta stanovnika Dominikanske Republike, i tamo se bachatu, uz merengue, može čuti (i plesati) na svakome koraku.
Bachata se 1990-ih i početkom 2000-ih proširila po svijetu i tada se, osim originalnog oblika bachate, javljaju i drugi oblici (zovemo ih stilovima) iz koji će postati i popularniji od originalnog. U tom stvaranju novih stilova bachate, tj. u njenoj nadgradnji, širenju i popularizaciji sudjeluje cijeli svijet, pa je bachata (gledana u cjelini) prijes svega svjetski ples s latinoameričkom osnovom. Svjetska nadgradnja donijela je bogatstvo – čemu djelomično i zahvaljuje svoju popularnost – koje se najviše očituje u spomenutim plesnim (pod)stilovima. U ovom trenutku (2021.) bachata ima 4 različita stila: Dominikanski (izvorni), Moderni, Senzualni i Pseudotradicionalni stil, a tu je i polustil imena Bachatango.
PLES
Bachata je jedan od popularnijih plesova u svijetu zapadne kulture i jedan od najrasprostranjenijih plesova na svijetu, koji je – zbog svoje istodobne jednostavnosti i bogatstva, zbog istodobnog lakog učenja i kompleksnosti i bogatstva koje ju čini zanimljivom i izazovnom – jedan od omiljenih u svijetu originalnih latinoameričkih plesova. Paradoksalno, bachata je široj javnosti jedan od najmanje poznatih originalnih latinoameričkih plesova i šira javnost ime bachata tek usvaja, sve zato što je sve do prije 5 godina bachata bila vjerni pratitelj, najbliži vjerni pomoćnik salsi, neprikosnovenoj zvijezdi latinoameričkih plesova, tj. ples u kojem bi se ljudi na plesnjacima “odmarali” od plesanja puno energičnije i brže salse.
Bachata spada u društvene plesove, tj. plesove u paru u kojima jedna osoba vodi, a druga prati. Tradicionalno vode muškarci, a prate žene, pa je i određeni dio pokreta, figura, kao i cjelokupna estetika (tzv. styling) prilagođen fizičkim svojstvima/mogućnostima pojedinih spolova, što rezultira prirodnošću pokreta cijeloga plesa (npr. muškarci ne izvode neke sebi neprirodne pokrete kukovima), što je i razlog njegove estetske privlačnosti, razlog zadovoljstva plesača pri plesanju, kao i razlog jednostavnosti njegova učenja.
Bachata spada u tipične (originalne latinoameričke) plesove koji imaju osnovni korak (osnovni ponavljajući uzorak pri koračanju na osnovni ritmički uzorak glazbe, koji čini osnovu takvoga plesa). Osnovni korak bachate jest koračanje (prijenos težine) lijevom-desnom-lijevom nogom na glazbene dobe 1-2-3, dok se na četvrtoj dobi sukcesivnom desnom nogom ne napravi pravi korak (prijenos težine), već se stopalom samo lagano dodirne tlo. Zatim sve simetrično kreće na drugu stranu; desna-lijeva-desna pa opet na četvrtu dobu lijevom nogom dodir bez prijenosa težine (taj zadnji “lažni” korak zove se “tep”, od engleskog “tap” = “dodirnuti”, “(do)taknuti”). Zatim sve kreće ispočetka. Osnovni korak može se izvoditi u mjestu, lijevo-desno (najčešće), naprijed-natrag, u obliku kvadrata itd., zadržava ga se i u većini okreta, a ima i druge mnogobrojne varijacije.
Nadgradnja na korake – figure, pokreti tijela, styling – razlikuju se u odnosu na stil koji se pleše. Dominikanski stil ima jednostavnije figure, ali puno naglašeniji rad nogu s bezbrojnim varijacijama u koracima, kao i brži, energičniji, veseliji styling. Moderni stil ima srednji fokus na nogama, ali i srednji do veći fokus na figurama srednje kompleksnosti, dok styling odlikuje naglašenija elegancija. Senzualni stil ima najmanji fokus na koracima, a najveći na složenim i atraktivnim figurama s vezanom naglašenom muzikalnošću koja je vidljivija nego u ostalim stilovima, dok je styling naglašenije senzualniji. Pseudotradicionalni stil iznimno je jednostavan i u pogledu koraka i rada nogu, kao i figura i stylinga.
Bachata – bez obzira na stil – može biti brza, vesela, energična; spora, nježna, romantična; vruća, senzualna, i sve između, ovisno o glazbi i raspoloženju plesača; pruža priliku za akciju i pruža priliku za mirovanje, ima i najjednostavnije i ima najkompleksnije poteze/okrete/pokrete, i sve to, uz bogatstvo različitih stilova i uz pozitivnu energiju koja ju okružuje, ju čini magičnim, privlačnim fenomenom u kojem aktivno uživaju desetci milijuna ljudi širom svijeta..
GLAZBA
Bachata spada u tipičnu poliritmičku latinoglazbu (za europsko i ino nenaviknuto uho, to je ona “buka” u kojoj više instrumenata podjednakom jačinom svira svoje osnovne ritmičke uzorke, i koja daje živost i energiju bachati, salsi i sl., ali koja ljudima nelatinoameričkih kultura u početku smeta pri detektiranju osnovnog ritma na koji mogu plesati).
Mjera/ritam glazbe bachate jest četveročetvrtinska (4/4), ista kao u većini suvremene mainstream-glazbe, što ju u novijim muzičkim podžanrovima bachate čini izuzetno podobnom za covere i remikseve najvećih svjetskih hitova iz mainstream-glazbe.
Suvremena bachata ima 5 osnovnih instrumenata: bongos, güira, bas-gitara, prva gitara (prima) i druga gitara (segunda), a često im se pridodaju klavir, violine i razni elektronski zvukovi (sve obično emulirano preko sintisajzera), kao i timbali, konge, pa i klave (iz sona/salse) ili harmonika (iz merenguea). Iako i osnovni i prošireni set instrumenata, kao i osnovne ritmove, dijeli s drugim sličnim latinoameričkim glazbenim žanrovima poput bolera, sona, chachacha, salse i sl., suvremena bachata ima specifičan, distinktivan i lako prepoznatljiv zvuk.
Bachata se isprva zvala Amargue (Gorka), vezano za prvotni, gorki, tužaljivi, patnički ugođaj koji ju je karakterizirao (što se i danas osjeti u velikom dijelu vokalnih dijelova Tradicionalne bachate, gdje se čuje kako pjevač/pjevačica pati, tuži se na gorku sudbinu, nesretnu ljubav itd.) i bila je glazba seljaka i ostalih tadašnjih “nižih” slojeva, vezala se za prostituciju, sitni kriminal i sl., te je to jedan od razloga što je bila ilegalna i neželjena sve do smrti diktatora Trujilla 1960., ali u “srednjim” i “višim” dijelovima društva sve do duboko u 1980. godine. Razvojem glazbe i plesa, ime Amargue zamijenjeno je imenom Bachata, što je do tada bio pojam za zabavu/tulum/party/okupljanje (na isti način je ime dobio i Tango), a za bachatu je, zanimljivo, bio korišten u pejorativnom značenju.
Prva poznata/snimljena bachata jest “Borracho de Amor” (1962.) Joséa Manuela Calderóna, jednog od prvih stvaratelja bachate; a kako se Tradicionalna bachata točno razvijala, bilo u svojim ranim danima, bilo u kasnijim godinama, pogledaj/poslušaj na našem Youtube-kanaluBachata de Fuego, unutar dva edukativna popisa za reprodukciju: Tradicionalna bachata – najranije bachate & Tradicionalna bachata – klasici i više.
Popularizacija bachate, prije svega glazbe (i malo manje plesa), relativno nepoznate izvan Dominikanske Republike i njene dijaspore, započelo je u 1980-ima i u 1990-ima, s prvim dvjema pop-zvijezdama bachate – Luisom Vargasom i Anthonyjem Santosom – kasnije i s Juanom Luisom Guerrom, ali i tada je taj utjecaj bio relativno ograničen i gotovo isključivo vezan za latino-zajednice. No, zahvaljujući dominikanskoj dijaspori u SAD-u i tadašnjim novim interpretatorima – raznim pjevačima, izvođačima i grupama, koji su krajem 1990-ih i početkom 2000-ih modernizirali, urbanizirali dotadašnji više “seoski” zvuk, Bachata se počela približavati široj publici u SAD-u, široj publici u latinoamerici, kao i široj publici u ostatku svijeta. Glavnu ulogu, kao začetnik promjena u ovom procesu, imala je grupa Aventura – najznačajniji entitet u povijesti bachate (bilo kao glazbe, bilo kao plesa) – čija je urbanizirana verzija bila pokretač promjena i uzor svim postojećim i kasnijim izvođačima, a koja je, uz to, svojom pop-estradizacijom, bachatu gurnula u mainstream, bilo latinoglazbe, bilo svjetske glazbe. I stvarno i simbolički to se ogleda u njihovom najvećem hitu Obsesion (2002.), koji je bachatu raširio diljem planeta i uzrokovao prvi bachata-boom, a koji je i skoro 20 godina od izdavanja, jedan od poznatijih svjetskih hit-klasika, a u španjolskom govornom području jedna od najpoznatijih i najpopularnijih pjesama svih vremena.
Na tragu Aventurinih inovacija, početkom 2000-ih razvio se novi, drugi glazbeni stil bachate imena Bachata Moderna ili Bachata Urbana. Na tragu plesne eksplozije Senzualne bachate, u drugoj polovici 2010-ih razvio se i treći glazbeni stil kojeg nazivamo Fuzijski stil. Tako i bachata kao glazba ima tri različita stila (podžanra).
PLESNI STILOVI BACHATE
PSEUDOTRADICIONALNI PLESNI STIL
Popularnost koju je u drugoj polovici 90-ih, prvo preko Luisa Vargasa i Anthonyja Santosa, a kasnije eksplozijom koju je izazvala grupa Aventura, polučio novi glazbeni val bachate, uzrokovao je i popularnost nerazdvojne bachate kao plesa, ali u njegovoj pojednostavljenoj, instant-formi. Kako je za svladavanje osnovnih stvari izvornog plesa, Tradicionalne, tj. Dominikanske bachate, potrebno nešto više vremena i povezivanja s muzikom, ubrzo se pojavila jednostavna verzija, čije je osnove bilo lako usvojiti u doslovno nekoliko trenutaka i uz koju se trenutačno moglo uživati u glazbi. Ta verzija ubrzo je postala prvi različit, poseban plesni stil, a tada je nazvan Tradicionalnim. Tradicionalnim je nazvan zbog povezivanja s ranijim oblicima bachate u razdoblju njenog oblikovanja prije 1960-ih. S obzirom na nedostatak podataka o tom najranijem obliku bachate, kao i s obzirom na činjenicu da su ti najraniji oblici bili još nedefinirana mješavina bolera, sona i današnje Dominikanske bachate, danas – s više informacija i znanja – zovemo ga Pseudotradicionalnim stilom.
Pseudotradicionalni ples karakterizira pravocrtno gibanje lijevo-desno (1-2-3-4 na lijevo iz muške perspektive, pa na 5-6-7-8 na desno, opet iz m. perspektive), naglašeni, izolirani pokret (zadrm) kukom prema van na 4 i 8, uglavnom jako jednostavne figure, i relativno malen broj figura, i bez previše varijacija u radu nogu (footworku) izvan osnovnog koraka.
Pseudotradicionalni stil danas je u velikom dijelu latinoameričkih zemalja dio osnovnog plesnog folklora (osnovni korak u smjeru lijevo-desno i nekoliko osnovnih okreta), slično kao i dvokorak u Hrvatskoj. U Europi pak u plesnim zajednicama bachate i salse praktički ne postoji, osim sporadično na tečajevima plesa kod učitelja sa zastarjelim znanjem bachate.
Pseudotradicionalni stil itekako je značajan za povijest bachate i njegov nastanak je također najvažniji trenutak u širenju bachate na cijeli svijet; prije svega jer je donio jednostavnost, prirodnost i lakoću u učenje i plesanje, odnosno u interpretaciju glazbe, kao i stvaranje nerazdovojnog paketa glazbe (novostvorenog glazbenog Urbanog stila) i plesa koji joj je omogućio širenje. Također, ovaj (u odnosu na Dominikansku bachatu) pojednostavljen oblik omogućio je nefolklornu, svjetsku nadogradnju koja je rezultirala novim stilovima koji su dodatno proširili bachatu kao i pokrenuli drugu eksploziju njene popularnosti u 2010-ima. Naposlijetku, Pseudotradicionalni stil danas je na niskim granama upravo zato što su ga nasljedila njegova mnogo razvijenija i bogatija djeca: Bachata Moderna i Bachata Sensual.
* Ponovno napominjemo da je ovaj stil u 1990-ima i 2000-ima općeprihvaćeno zvan Tradicionalnim, ali danas (2021.) je Tradicionalni općeprihvaćeno drugo ime za originalni Dominikanski stil. Na internetu je trenutno za ovaj stil raširen naziv Zapadni tradicionalni (Western Traditional), a s obzirom na netočnost i nekorektnost odrednice “zapadni” kao pseudonim za “bjelački”, ne smatramo ga valjanim, pa u ovoj maloj Bachata-encikolpediji uvodimo lingvističko-historiografski točniji naziv “Pseudotradicionalni”.
TRADICIONALNI (DOMINIKANSKI) PLESNI STIL
Tradicionalni, suvremeni plesni stil bachate odlikuje se naglašenim i kompleksnim radom nogu, kojima se direktno interpretira glazba dok su figure jednostavne, baš kao u svim folkolornim plesovima, a ovaj stil jest upravo to: narodni ples Dominikanske Republike. U ovom stilu naglašena je muzikalnost (povezivanje s glazbom, uglavnom preko nogu, kao i opće uživanje u ugođaju/značenju pjesme), a glazba je uglavnom brža, što plesu uglavnom pridaje živost, s puno manjim udjelom romantike i specifične senzualnosti koju imaju ostali plesni stilovi bachate.
Osnovni uzorak osnovnog koraka (za razliku od svih drugih, kasnijih stilova bachate) ide u kvadrat, što je ostavština bolera, ali jednako uključuje i gibanje lijevo-desno, naprijed-nazad i plesanje u mjestu, uz brojne kompleksne varijacije uključujući i varijacije kvadratnog osnovnog koraka (engl. box step).
Ovaj stil, naravno, popularan je u Dominikanskoj Republici i u dominikanskoj dijaspori, nešto manje je popularan i u SAD-u i u općoj latinozajednici, a u ostatku svijeta postoji sporadično i u malim brojevima. No, zadnjih godina, zahvaljujući drugoj eksploziji bachate koju je uzrokovao Senzualni stil bachate, povećao se i međunarodni interes za ovaj energični, veseli stil koji je duboko ukorijenjen u kulturni identitet i svakodnevnicu Dominikanske Republike. U Europi i u dijelu kulture SAD-a, popularan je mit da u latinoamerici salsu znaju, slušaju, plešu i sviraju na svakom koraku, što je neistina, ali u slučaju bachate (i merenguea) u Dominikanskoj Republici, to je živa istina.
* Iako je Tradicionalni stil, naravno, prvi stil bachate ikada, na ovaj popis smo ga stavili drugog po redu zbog lakše čitljivosti cijeloga teksta.
MODERNI PLESNI STIL
Prvi (pravi) stil bachate koji se razvio iz Pseudotradicionalnog stila jest stil imena Bachata Moderna koji se počeo oblikovati sredinom 2000-ih i koji se na samom kraju istog desetljeća raširio širom svijeta, najviše SAD-om i Europom.
Utjecaj na ovaj stil najviše je imala salsa, uz manje primjese nekih drugih plesova, čije su figure uspješno prilagođene bachati i koje su postale sastavnim dijelom njenog sadržaja, a što je značajno razvilo i unaprijedilo bachatu kao ples na području tehnike (vođenje, praćenje, izvođenje figura, poteza i okreta), figura, stila i uopće (specifične) logike plesa. Moderni stil ima dosta manji fokus na koracima/nogama od Dominikanskog stila, ali zato ima puno veći fokus na figurama srednje kompleksnosti, dok stil odlikuje naglašenija elegancija i tečnost.
Moderni je stil prvi u značajnoj mjeri uključio plesače i plesne učitelje iz cijeloga svijeta u oblikovanje (i ovoga stila i) bachate (općenito) te u razdoblju druge polovice 2000-ih bachata uistinu postaje svjetski ples.
Najpoznatiji učitelji i najpoznatiji popularizatori Modernoga stila jesu Ataca i Alemana, plesni par koji je 2010. svojom tadašnjom interpretacijom bachate (Bachata Moderna s elementima Dominikanskog stila) u svijet Bachate privukao mnoge postojeće plesače drugih plesova, zainteresirao mnoge potpune početnike, a postojećim plesačima dao poticaj za širenje znanja.
Popularnost Modernog stila danas je u padu, a njegovo mjesto kao najpopularniji stil preuzeo je Senzualni stil (pogotovo u Europi koja je postala svjetsko središte Bachate). Moderni stil i dalje je, za sada, popularan u SAD-u i u nekim drugim dijelovima svijeta.
SENZUALNI PLESNI STIL
Kod većine plesova ne postoji jedan, izvorni tvorac (ili ga ne znamo), a većina plesova su i tako rezultat doprinosa mnogih, mnogih plesača. Tako je i s do sada obrađenim stilovima bachate, ali u slučaju Bachate Sensual – koju su, naravno, suoblikovali, raširili i popularizirali razni plesači i plesni učitelji – znamo tvorca, odnosno prvog oblikovatelja. Njegovo ime je Korke Escalona, koji se krajem 1990-ih susreo s Pseudotradicionalnim stilom na čijoj je osnovi zatim, pod utjecajem Brazilskoga zouka i suvremenoga plesa – samostalno i s kasnijom partnericom Judith Cordero – polako gradio i širio stil kojeg su počeli prihvaćati 2010-ih, a čijom je sredinom doživio i svoju eksploziju, za što, također, moramo zahvaliti i drugom plesom paru Danielu & Desiree i njihovoj interpretaciji ovoga stila.
Senzualni stil ima najmanji fokus na koracima od svih stilova (osim od Pseudotradicionalnog), a najveći fokus na složenim i atraktivnim figurama s vezanom naglašenom muzikalnošću koja je vidljivija nego u ostalim stilovima, što uključuje naizgled beznačajnu, ali zapravo ključnu kvalitetu – u Senzualnoj bachati može se stati koračati osnovni korak u bilo kojem dijelu pjesme; odnosno mora se stati na izraženim breakovima u pjesmi (ukoliko se želi plesati prava, lijepa Senzualna bachata). S takvom plesnom logikom postoji vrijeme u kojem plesači “odmaraju”, pa se drugi stilovi bachate, kao i salsa, naspram ovog stila čine “živčanim” jer u njihovoj plesnoj logici nema stajanja (ne takvog i u tolikom trajanju). Također, ta stanka omugućuje izvođenje izuzetno atraktivnih i senzualnih figura i pokreta, koje je nemoguće izvesti u drugim stilovima bachate, kao ni u salsi. I upravo je ta mala ali značajna odlika jedna zaslužna za uspjeh ovog stila, tj. za njegovu zvjezdanu popularnost.
S eksplozijom Bachate Sensual počela je i drugi svjetski bachata-boom – i to bachate u cjelini – koji ju je pretvorio u jedan od najpopularnijh plesova s latinoameričkom osnovom i koji ju je konačno maknuo iz sjene popularnije salse i postaje zaseban, samodostatan fenomen (samodostatna subkultura), u nekim dijelovima Europe i popularniji od salse (npr. trenutačno u Zagrebu).
Bachata Sensual povećala je zanimanje i za Moderni i za Dominikanski stil (čiji se pojedini plesači ponekad neopravdano osjećaju ugroženo) te je i njima dala novu svježinu, a cjelokupnom glazbenom dijelu dala je novi zamah, uključujući i pomalo zaboravljene pjevače/skladatelje Dominikanskog stila, potaknula je uvođenje i nekih mainstream-elemenata drugih, eminentnih glazbenih žanrova u glazbeni dio bachate, što ju je učinilo još privlačnijom svjetskoj publici, pogotovo mlađoj.
BACHATANGO (PLESNI POLUSTIL)
Još od početka 2000-ih, postoji polustil imena Bachatango (Bachata-Tango). Polustil, jer ovaj način plesanja nikada nije uspio doći do definirane, opće razine stila. Naime, svaki plesni par toga polustila pleše ga fundamentalno različito; poneki plešu s više elemenata tanga, poneki s više elemenata bachate, a u skladu i s nasumičnim načinom miješanja sadržaja, isto je i s potpunom nedefiniranošću logike stila. Ukratko, bachatango je previše nedefiniran (i nepopularan) da bi ga se moglo zvati stilom, ali i dalje u kakvom-takvom obliku živi u interpretaciji ponekih plesnih parova/učitelja, a iz njega su u druge stilove bachate ušle neke popularne i često korištene figure pa se ne može reći ni da ne postoji. No, hoće li se bachatango (konačno) razviti u pravi stil ili će nestati (u čijem pravcu trenutno ide), vidjet ćemo u budućnosti.
GLAZBENI STILOVI (PODŽANROVI) BACHATE
TRADICIONALNI PODŽANR
Prvi podžanr je Dominikanski/Tradicionalni stil, kojeg je relativno jednostavno diferencirati od ostalih stilova jer u sebi dominantno čuva narodni, seoski, “siroviji” zvuk, zvuk tipičan za skoro sve narodne, seoske glazbene žanrove cijeloga planeta: s naglašenim zvukom žičanih instrumenata, pogotovo onih viših frekvencija. Uz takav zvuk često – opet globalno svojstveno za folklornu glazbu – dolaze i pjevači svojstvenih vokalnih karakteristika, koji u svojim izvedbama podosta čuvaju i onaj originalni gorki, patnički duh Bachate (Amargue). Šira svjetska publika (pa i šira latinopublika) s takvom se vokalno-instrumentalnom interpretacijom (kod većine pjesama) ne može poistovjetiti na prvu, ali konstantni interes za ovaj stil, osim na lokalnoj razini na kojoj stanovnici Dominikanske Republike žive s bachatom, postoji i na svjetskoj razini, i to zbog ljubitelja bachate koji su se s njome upoznali preko druga dva stila, najviše preko Urbanoga/Modernoga.
No, osim očitog značaja za povijest bachate, ovaj stil i dalje je iznimno važan za cijelu svjetsku subkulturu bachate, jer čini “živu” bazu, odnosno dio je žive kulture, što je važan aspekt u opstanku svakog glazbenog/plesnog žanra (što se vidi na obrnutom primjeru lambade). U skladu s time, ovaj podžanr bachate služi i kao bazen je za inspiraciju umjetnicima drugih stilova koji u njega često posežu u svojem originalnom stvaralaštvu (što se, npr., jasno vidi u novijim albumima Romea Santosa, Grupe Extra i sl., izvođačima Urbanog/Modernog stila).
Niže, na našem popisu za reprodukciju s našeg Youtube-kanala, možeš se upoznati s nekim od najznačajnih izvođača Dominikanske bachate: Bachata Tradicional – Classics & More…
URBANI/MODERNI PODŽANR
Drugi podžanr bachate je Urbani (ili Moderni) stil, nastao u drugoj polovici 90-ih u dominikanskoj dijaspori u SAD-u, najviše pod utjecajem urbaniziranog zvuka grupe Aventura, čiji je stil instantno postao uzor drugim, novim izvođačima, a taj je stil i danas najpopularniji glazbeni stil bachate, koji je većinu ljudi (do sada) privukao bachati, bilo kao glazbi, bilo kao plesu.
Neki glazbenici/plesači/učitelji/
Ovaj podžanr bogat je originalnim pjesmama, ali i dobrim coverima mainstream-glazbe koji opet pokazuju svu ljepotu i istodobnu jednostavnost i kompleksnost bachate.
Poslušaj glazbu s dvije playliste s našeg kanala na Youtubeu posvećene Urbanoj bachati: Bachata Urbana/Moderna – Original Music & Bachata Urbana/Moderna – Cover Music i upoznaj se s najboljim hitovima bachate u koje ćeš se (jamčimo ti) zaljubiti.
FUZIJSKI STIL
Treći je stil predmet raznih debata unutar fenomena bachate. Naime, neki plesači/učitelji/DJ-i govore o “Senzualnom stilu” i u njega svrstavaju sve pjesme koje oni, unutar svojih ukusa, smatraju “senzualnima”. No, kada bolje pogledamo (poslušamo) takvu glazbu, čujemo da je velik dio toga zapravo Urbani/Moderni stil s eventualnim umetnutim (fuzijskim) dijelovima iz drugih glazbenih žanrova u svrhu davanja posebnog začina pjesmi (što nipošto ne znači da pjesma pripada drugom glazbenom podžnru). No, kada iz raznih “senzualnih” playlista izdvojimo sve Urbane/Moderne pjesme, iz onoga što nam ostane, očito je da se radi o nečemu drugačijem, i s obzirom na (zadnjih godina) veliku brojnost (vrlo dobrih) pjesama toga stila (obično se tu radi o remiksevima), taj dio bachate svakako moramo izdvojiti kao zaseban stil.
Ovaj stil karakterizira izrazito dominantno uvoženje elemenata iz drugih (obično mainstream) glazbenih žanrova, tako da su takve pjesme očita fuzija (spoj) dva (ili više) različita glazbena žanra (obično Bachate Urbane s trapom, hip-hopom, popom i elektronskom muzikom). Zato ćemo ga i nazvati Fuzijskim stilom. Tim više što su sve donedavno ovakav (ali i velik dio već spomenutih pjesama koje spadaju u Bachatu Urbanu) tip pjesama mnogi lakonski svrstavali pod generalni, uglavnom pejorativni pojam “fuzija”, označavajući tako nešto što baš i ne pripada bachati (zaboravljajući ili ne znajući kako je i Tradicionalna bachata zapravo fuzija više različitih glazbenih žanrova). Pjesme ovoga stila su ili originalne pjesme ili remiksevi pjesama, rjeđe coveri, drugih glazbenih žanrova, sa značajnom primjesom stranih elemenata – toliko da je jasno da nije riječ o “čistoj” bachati ili da nije riječ o “čistoj” bachati s malo začina iz drugih žanrova u pojedinim dijelovima pjesme, već da su ti strani dijelovi jednako dominantni, pa i dominantniji od osnovnih dijelova klasične bachate.
No, najznačajnije kod ovoga podžanra jest to da je upravo on pokrenuo drugu eksploziju bachate, jer upravo spojem fantastičnih remikseva Fuzijske bachate (napravljenima od strane vrhunskih DJ-a) i plesnoga stila Bachate Sensual, stvoren novi paket koji je bachatu konačno odvojio od salse i postavio ju kao zaseban fenomen, kao zasebnu svjetsku subkulturu, i dao joj zadnji vatreni začin i time ju približio i najširoj publici.
Niže poslušaj glazbu s dvije playliste s našeg Youtube-kanala posvećene Fuzijskoj bachati: Bachata Fusion – Remixes & Covers &Bachata Fusion – Original Music, upoznaj se s ovim genijalnim podžanrom i uživaj u bachata-verzijama najvećih svjetskih hitova (sigurno ćeš naći nešto po svojem ukusu).
VIDI VIŠE…
Ako želiš saznati nešto o nama ili želiš poslušati dobru bachata-glazbu ili se odmah upisati na naše fantastične tečajeve, klikni na donje linkove i vidimo se!
